Kako se ophoditi prema osobama s invaliditetom

Osobe s invaliditetom jednostavno su ljudi sa svim svojim nadama i strahovima, snagama i slabostima. Ipak, predrasude i neznanje čine ponekad komunikaciju s osobama s invaliditetom otežanom. Doznajte kako se ophoditi prema osobi s invaliditetom, a da pritom izbjegnete moguće neugodnosti i nesporazume.

Piše: Robert Dudnik, dipl.iur.

Udruga Glas Čovječnosti


"Čini drugome ono što želiš da drugi čini tebi" (Zlatno pravilo)

...jer "Nema dobrog vjernika bez dobrog ateista" (don Ivan Grubišić) i "Svatko je, sam, svoj najbolji guru" (aboridžinska poslovica)

Invaliditet - stanje ili bolest?

Ponekad mi se najprihvatljivijom čini ideja da je jedino doista istinito životno pravilo, da pravila zapravo nema. Ili ipak... 

Iako invaliditet osobe može nastati kao posljedica bolesti ili traume, ovdje želim naglasiti da invaliditet može biti i trajno životno stanje, od rođenja do smrti osobe. Osobno smatram da je invaliditet svake pojedine osobe nužno smatrati, doživljavati i shvaćati dostojanstvenom odrednicom (determinantom) života osobe, a nikako njezinom kaznom, nepodnošljivo velikim teretom, sramotom članova njezine obitelji i zajednice, ili bilo čime sličnim. 

Nitko se ne bi smio ni stidjeti ili sažalijevati ni sebe, niti drugoga. Postignuća osobe svakako treba pohvaliti. Život treba i željeti i učiti - i znati živjeti, ne doživljavajući ga ni tako ozbiljnim, niti toliko tragičnim. Naprotiv! Treba se prepuštati i (o)puštati (ne i predavati!), treba improvizirati i prilagođavati se, a pritom biti i ostati svoj. Jer, "smijeh je lijek." 

Smatram da su, u svojim pravima i obvezama, potrebama i osjećajima, željama i sklonostima, interesima, talentima i hobijima, ne/mogućnostima i ne/slobodama izbora, nastojanjima i postignućima, sukladno vrlinama i manama svoje osobnosti i ličnosti, u osnovi integriteta, kao i u dostojanstvu osobe, u svojoj biti - osobe s invaliditetom posve iste, a svakako bi i trebale i morale biti i jednake, ravnopravne s tzv. zdravim osobama, odnosno s osobama bez invaliditeta. 

Nadalje, smatram da se osobe s invaliditetom u zajednicu, osim odgojem i obrazovanjem, mogu i trebaju uključivati i afirmirati, te se samo-ostvarivati posredstvom umjetničkih, kreativnih i stvaralačkih, STEM i/ili socijalno-poduzetničkih, gospodarskih djelatnosti, odnosno sudjelovanjem u rekreativnim sportskim aktivnostima i/ili sudjelovanjem na para-olimpijadama. Prema statistikama, u Republici Hrvatskoj oko 3% osoba s invaliditetom ima visoku stručnu spremu naobrazbe.

Invalid ili osoba s invaliditetom?

Pojam invalid, invalidus (lat. ne/valjani, bes/korisni, bez/vrijedan, ne/važan, ni/štetan, bez vrijednosti) prvobitni je arhaični termin koji se koristi/o u kontekstu svakoga i svega, tko ili što jest, ili ima bilo kakve veze s osobama s invaliditetom. To je osnovni razlog zbog kojega se upotreba termina "invalid" i lingvistički i etički smatra omalovažavajućim, uvredljivim, neprihvatljivim i neprimjerenim. 

Osobe s invaliditetom uobičavaju se nazivati i "osobama s posebnim potrebama". Na Zapadu se, katkad, navedeni termin, odnosi (i) na osobe LGBT orijentacije, što se, uz dužno poštovanje, nemalom dijelu osoba s invaliditetom također čini neadekvatnom odrednicom. 

Smatram da se pojmom "osoba" naglasak želi dati nepovredivosti dostojanstva, neponovljive i jedinstvene posebnosti svakog bića, stvorenja i osobe, a dijelom pojma "s invaliditetom" ističe se da je riječ o osobama s bilo kojom kategorijom i stupnjem onesposobljenosti. Osobe s invaliditetom, dakle, smatraju da je u svakodnevnoj i profesionalnoj komunikaciji potrebno koristiti međunarodno prihvaćene pojmove "djeca s poteškoćama u razvoju" i/ili "osobe s invaliditetom".

Osnovne smjernice za komunikaciju s osobama s invaliditetom - kako pristupiti i kako razgovarati

Smatram da je svim kategorijama osoba s invaliditetom potrebno pristupati i s njima razgovarati na uobičajen i jednostavan, slobodan i otvoren način, odnosno onako kako bismo to učinili s bilo kojom osobom bez invaliditeta. Drukčije će postupanje, gotovo sigurno, proizvesti kontraefekt. 

Što se ophođenja prema slijepim osobama tiče, općenito se primjerenim smatra slijepoj se osobi obratiti formulacijama "gledajte, vidite, vidimo se" i slično. 

S gluho-nijemom osobom, ukoliko ne poznajete znakovni jezik, kontakt treba uspostaviti uz pomoć tumača/ice. 

S gluho-slijepim osobama najuputnije je komunicirati uz pomoć osobe u njezinoj pratnji, dodirom ili kontaktom pomoću dlana.

Komunikaciju s osobom s intelektualnim poteškoćama potrebno je prilagoditi razini i načinima njezine komunikacije. 

Ponuditi pomoć ili ne?

Pomoć treba ponuditi prema vlastitoj procjeni ili ju pružiti ukoliko vas osoba s invaliditetom zamoli da joj pomognete. Pritom svakako postupite upravo onako kako vas osoba s invaliditetom uputi ili

izravno upitajte osobu na koji način da joj najbolje (najučinkovitije) pomognete. Svatko je posebnost za sebe. Ono što odgovara jednoj osobi, ne mora odgovarati i drugoj osobi. Nemojte ni previše, niti predugo razmišljati. Ne bojte se! Ukoliko vam osoba s invaliditetom kaže da joj pomoć nije potrebna i/ili vas odbije, neka vas to ne obeshrabri u pristupu i/ili u postupanju s drugim osobama s invaliditetom u budućnosti.

Je li u redu pitati o invaliditetu / dijagnozi?

Nakon upoznavanja s osobom s invaliditetom, sami procijenite je li primjereno pitati ju o njezinu invaliditetu, odnosno dijagnozi. Pritom treba pustiti osobu da kaže što želi, a treba izbjeći usporedbe različitih kategorija invaliditeta. O posebnostima možete razgovarati (raspravljati) - naknadno.

Što osobama s invaliditetom najviše smeta u ophođenju drugih ljudi prema njima?

Osobama s invaliditetom, u ophođenju drugih ljudi prema njima, najviše smetaju neki klasični tabui, odnosno stereotipi društva. Osobe s invaliditetom ne vole kada ih se, bez obzira na kategoriju ili stupanj njihova invaliditeta, svrstava "u isti koš". Potrebno je ustrajavati i na otklanjanju stereotipa, prema kojem se osobe s invaliditetom u kolicima, načelom automatizma, doživljavaju poput osoba s intelektualnim teškoćama, dok se slijepe osobe percipiraju kao osobe s invaliditetom u kolicima. 

Osobe s invaliditetom ne vole ni ukoliko se osobe bez invaliditeta iznenade u svezi s njihovim druženjima i prijateljstvima, hobijima, interesima i postignućima, poslom i/ili naobrazbom. Osobama s invaliditetom smeta i često u društvu prisutan stav o aseksualnosti osoba s invaliditetom i slično.

Što nikako ne treba činiti u društvu osobe s invaliditetom?

Osobi s invaliditetom nipošto nemojte pristupati sa sažaljenjem. Sažaljenje je jedno, a suosjećanje nešto posve drugo. U komunikaciji s osobom s invaliditetom, što više se obraćajte izravno osobi s invaliditetom, umjesto osobi u njezinoj pratnji. U interakciji s osobom s invaliditetom u kolicima, pokušajte biti u visini njezine razine sjedenja. Trebali biste nastojati da nikako ne iznenadite slijepu osobu, u psiho-fizičkom smislu. Nemojte premještati stvari u stambenom prostoru slijepe osobe. Vjerojatno ne možete niti pretpostaviti koliko joj u suprotnom odmažete. Ne povlačite slijepu osobu za odjeću, u namjeri da joj pomognete. U društvu osobe s invaliditetom, ne biste trebali govoriti previše o vlastitom zdravstvenom stanju.

Što društvo / zajednica može ili treba učiniti kako bi se poboljšala kvaliteta života osobama s invaliditetom?

Potrebno je inzistirati na kontinuiranom, interaktivnom i dosljednom usklađivanju teorije i prakse, uz obvezno poštovanje načela "O nama - uvijek s nama!" Činjenica je da upravo osobe s invaliditetom najbolje znaju za sebe što im je potrebno - što, koliko i/ili kako. Prihvatite bijeli štap slijepe osobe ili njezinog psa vodiča kao nešto uobičajeno. Smatram da je u odgojno-obrazovni sustav potrebno uvesti i mogućnost fakultativnog upoznavanja s osnovama znakovnog jezika, odnosno Brailleovog pisma.

Pročitajte više... »

Abraham Maslow - teorija potreba i odlike samoostvarenih ljudi

Piše: Bernarda Lusch

Postoji li hijerarhija ljudskih potreba i jesu li neke od njih važnije od drugih? Doznajte što su to D-potrebe, a što B-potrebe, te koje su to, prema Maslowu, odlike koje krase samoostvarene ljude.

Tko je Abraham Maslow?

Abraham Harold Maslow (1902.-1970.) američki je psiholog i sveučilišni profesor, poznat po svojoj teoriji hijerarhije ljudskih potreba. Kao psiholog, Maslow je naglašavao potrebu da se čovjeka promatra kroz njegove pozitivne kvalitete, umjesto da se analiziraju samo njegove negativne strane i tendencije. Drugim riječima, bio je protiv toga da psihologija analizira čovjeka tek kada on na neki način zastrani.

Hijerarhija ljudskih potreba prema Maslowu

Hijerarhija potreba prema Abrahamu Maslowu temelji se na teoriji da se one mogu zadovoljavati samo postupno, i to često određenim redoslijedom. 

Piramida potreba prema A. Maslowu

Ova je hijerarhija ponekad prikazana kroz piramidu potreba – na dnu su najosnovnije, fiziološke potrebe, koje uključuju primjerice disanje, hranu, vodu i slično. Tek kada zadovolji ove potrebe, čovjek može krenuti na sljedeću stepenicu piramide, a to je zadovoljavanje potrebe za sigurnošću. 

Isti princip vrijedi za svaku sljedeću stepenicu, sve dok se ne dođe do samoga vrha – gdje se čovjek napokon može pozabaviti samoaktualizacijom, odnosno samoostvarenjem. 

Drugim riječima, ako je čovjek, primjerice, gladan - vjerojatno je da neće moći razmišljati o svojim višim ljudskim potrebama dokle god ne zadovolji ovu osnovnu potrebu. Međutim, je li tomu uvijek tako?

Potrebno je naglasiti da piramidalni prikaz hijerarhije potreba nije izvorna zamisao A. Maslowa. Ovakav prikaz sugerira da su granice između potreba čvrsto utvrđene te da se mogu ispunjavati samo ovim redoslijedom. Ipak, to nije točno. Maslow naglašava da ove granice nisu čvrste i strogo određene. One su relativno fleksibilne, a potrebe se ne moraju kod svakog čovjeka javljati istim redoslijedom, niti ih istim redoslijedom treba zadovoljavati. Štoviše, često su različite potrebe u čovjeku prisutne istovremeno. Maslow, stoga, dopušta da čovjek može postići samoostvarenje čak i ako druge potrebe prije toga nisu zadovoljene. Također, ako je čovjek zadovoljio sve D-potrebe, to još uvijek ne znači da će automatski težiti samoostvarenju.

D-potrebe i B-potrebe

D-potrebe (eng. D(eficiency) needs) – tzv. potrebe nedostatka. Ukoliko čovjeku nedostaje nešto (npr. zrak, voda, hrana), on ima potrebu za tim te čini sve što je potrebno da tu potrebu zadovolji.

B- potrebe (eng. B(eing) needs) – duhovne / egzistencijalne potrebe, odnose se na više potrebe čovjeka kao ljudskog bića, što uključuje traženje smisla i svrhe postojanja. Također, B-potrebe uključuju težnju za istinom, dobrotom i ljepotom. U Maslowljevoj hijerarhiji potreba, B-potrebe su na samom vrhu piramide, odnosno, to je potreba za samoostvarenjem. 

Za razliku od D-potreba, B-potrebe nemaju svi ljudi. Oni koji ih imaju, nikada ih zapravo ne mogu zadovoljiti do kraja, jer nikada se ne mogu dobiti odgovori na sva pitanja o životu i smrti. Uz to, istina, dobrota i ljepota se ne mogu izmjeriti i reći u kojem ih je trenutku dovoljno za zadovoljenje potrebe. Međutim, Maslow vjeruje da, bez obzira na to, čovjek može postići samoostvarenje, odnosno živjeti ispunjenim životom – dovoljno je da teži za zadovoljenjem B-potreba te da radi na tomu.

Redoslijed potreba prema Maslowu

D-potrebe:

• Fiziološke potrebe -zrak, voda, hrana, san, seks, homeostaza, obavljanje nužde
• Potreba za sigurnošću - fizička sigurnost, materijalna sigurnost, obitelj, zaposlenje, zdravstvena zaštita, potreba za redom i strukturom te slobodom od straha.
• Potreba za ljubavlju i prihvaćanjem - prijateljstvo, obitelj, spolni život (društvene potrebe). Kada su zadovoljene fiziološke potrebe te potrebe za sigurnošću, osoba intenzivnije osjeća potrebu za ljubavlju i naklonošću, osjeća žudnju za toplim međuljudskim odnosima.
• Potreba za poštovanjem - samopoštovanje, poštovanje od strane okoline, samopouzdanje, status. Nakon što su zadovoljene prethodno navedene potrebe, osoba sada teži zadobiti poštovanje drugih ljudi te priznanje vlastitih vrijednosti od strane okoline. Također mora razviti samopoštovanje i samopouzdanje. Najzdravije samopoštovanje se zasniva na zasluženom poštovanju od strane drugih, a ne na laskanju ili na prividnoj, površnoj slavi. Dakle, da bi zadovoljio potrebu za poštovanjem, čovjek teži razvijanju vlastite snage i sposobnosti, ostvarenju postignuća i ovladavanju određenim vještinama.

B-potrebe:

• Samoaktualizacija (samoostvarenje) - moralnost, kreativnost, prihvaćanje činjenica, odbacivanje predrasuda, spontanost, rješavanje problema, postizanje svog punog ljudskog potencijala, ostvarenje svojeg najboljeg „ja“

Samoostvarenje

Kada su zadovoljene sve D-potrebe, čovjek i dalje može osjećati nezadovoljstvo i nemir te potrebu da još nešto ostvari ili promijeni. Preciznije, da se samoostvari. 

Samoostvarenje je težnja da se ostvari ono što u čovjeku postoji kao potencijal, mogućnost - da postane ono najbolje i najviše što je sposoban postati. To znači da se glazbenik mora baviti glazbom, učitelj poučavanjem, a kuhar kuhanjem. Pronalaženje vlastite svrhe i življenje u punini svojih mogućnosti - to su putovi do samoostvarenja. 

Promatrajući ljude u svojoj okolini (najčešće svoje studente), Maslow je sastavio popis odlika samoostvarenih ljudi. Pročitajte popis i doznajte - jeste li i Vi među njima?

ODLIKE SAMOOSTVARENIH LJUDI (prema A. Maslowu)

• pravilna percepcija stvarnosti
• prihvaćanje stvarnosti, prihvaćanje sebe, drugih i prirode
• spontanost, prirodnost i jednostavnost
• usredotočenost na problem i njegovo rješavanje
• izdvojenost, potreba za samoćom (češće nego kod "prosječnog" čovjeka)
• neovisnost, autonomija mišljenja, vlastita volja
• aktivno djelovanje u zajednici
• stalna svježina doživljavanja života i svakodnevnih situacija
• mistični doživljaji
• osjećanje zajedništva s ljudskom zajednicom (užom i širom)
• duboki međuljudski odnosi s manjim brojem osoba
• neprijateljstvo prema drugima ne zasniva se na karakteru, već samo ako je druga strana zaslužila neprijateljski odnos ili ako je to za dobrobit te osobe ili drugih ljudi.
• sklonost demokraciji
• razlikovanje sredstava i ciljeva
• razlikovanje dobra i zla
• kreativnost
• filozofski smisao za humor, bez vrijeđanja i omalovažavanja drugih
• otpor prema enkulturaciji (nekritičkom prihvaćanju vrijednosti svoje kulture), prevazilaženje bilo koje pojedinačne kulture, težnja univerzalnim vrijednostima
• nesavršenost samoostvarenih ljudi i prepoznavanje vlastite nesavršenosti; rad na sebi.

Izvori:

Abraham H. Maslow: Motivacija i ličnost; Nolit, Bg, 1982.

Wikipedia: Abraham Maslow - https://en.wikipedia.org/wiki/Abraham_Maslow


Možda će vas zanimati...

J.K. Rowling: O dobrobitima neuspjeha
Može li neuspjeh biti pokretač pozitivnih promjena? Doznajte što o tome misli planetarno uspješna autorica Harryja Pottera.

Pročitajte više... »

J. K. Rowling: O siromaštvu i dobrobitima neuspjeha

Bez obzira volite li Harryja Pottera ili ne, njegovu autoricu je teško ne voljeti. U svome govoru diplomantima Harvarda 2008. godine, J. K. Rowling pokazala je lice ljudskosti i moć unutarnje magije, koja ju je vodila od dna života do samoostvarenja. U nastavku pročitajte dijelove njezina govora o siromaštvu i dobrobitima neuspjeha.

J. K. Rowling (izvor: Wikipedia)

"...Svaljivanje krivnje na roditelje, zato što su vas pogrešno usmjerili u životu, ima svoj rok trajanja. Od trenutka kada ste dovoljno odrasli da preuzmete kormilo svoga života u svoje ruke, odgovornost leži na vama. Štoviše, ja ne mogu kriviti moje roditelje što su se nadali da nikad neću iskusiti siromaštvo. Oni sami su bili siromašni, i ja sam bila siromašna, i potpuno se slažem s njima da to uopće nije oplemenjujuće iskustvo. Siromaštvo donosi strah, stres i ponekad depresiju; donosi tisuću sitnih poniženja i teškoća. Bijeg od siromaštva vlastitim naporima je doista nešto čime se čovjek može ponositi, ali siromaštvo, samo po sebi, idealiziraju samo budale.

Ono čega sam se osobno najviše bojala nije bilo siromaštvo nego neuspjeh. U vašim godinama, usprkos očitom manjku motivacije na fakultetu, gdje sam provela i previše vremena u kafiću pišući priče, a premalo na predavanjima, bila sam ipak vješta u polaganju ispita, i to je godinama bila mjera uspjeha u životu, kako za mene, tako i za moje kolege.

Nisam toliko površna da pretpostavim kako, zato što ste mladi, daroviti i dobro obrazovani, nikada niste upoznali teškoće ili razočaranja. Darovitost i inteligencija još nikoga nisu cijepili protiv hirova sudbine, i nipošto ne mislim da svatko od vas uživa život nepomućenih povlastica i zadovoljstva. Ipak, činjenica da ste upravo diplomirali na Harvardu sugerira da vam neuspjeh nije baš blizak. Možda vas pokreće strah od neuspjeha, baš kao što vas pokreće i želja za uspjehom. Doista, vaš pojam neuspjeha možda nije predaleko od ideje uspjeha kod prosječne osobe, toliko već visoko letite…

Naposljetku, svi moramo sami za sebe odlučiti što smatramo neuspjehom, ali život je prilično nestrpljiv da vam postavi mjerila, ako mu to dopustite. Zato mislim da je pošteno reći da sam samo sedam godina nakon diplome, prema svim mogućim mjerilima, doživjela neuspjeh epskih razmjera. Iznimno kratak brak se urušio, bila sam bez posla, samohrani roditelj, i toliko siromašna, koliko je moguće biti siromašan u suvremenoj Britaniji, a da pritom niste beskućnik. Strahovi mojih roditelja, kao i moji vlastiti, ostvarili su se istovremeno, i prema svakom uobičajenom kriteriju bila sam najneuspješnija osoba koju sam poznavala.

U ovome trenutku, nemam vam namjeru govoriti da je neuspjeh zabavan. Taj je period moga života bio mračan, i nisam imala pojma da će mi se život pretvoriti u neku vrstu bajke, kako su to poslije prikazali mediji. Tada nisam znala koliko je taj tunel dugačak, i dugo vremena je svaki tračak svjetla na njegovu kraju bio prije tračak nade nego realnosti.

Zašto onda govorim o dobrobitima neuspjeha? Jednostavno zato što neuspjeh znači odbacivanje svega što nam je nebitno. Prestala sam se pretvarati da sam bilo što drugo od onoga što doista jesam, i počela usmjeravati svu svoju energiju u dovršavanje jedinog posla koji mi je bio važan. Da sam tada zbilja uspjela u bilo čemu drugome, možda nikada ne bih u sebi pronašla odlučnost da uspijem u jedinom području za koje sam vjerovala da mu uistinu pripadam. Bila sam oslobođena, jer se moj najveći strah ostvario, a ja sam i dalje bila živa, i dalje sam imala kćer koju sam obožavala, imala sam staru pisaću mašinu i veliku ideju. I tako je dno dna postalo čvrst temelj na kojem sam ponovno izgradila svoj život.

Vi možda nikada nećete doživjeti neuspjeh mojih razmjera, ali poneki neuspjeh u životu je neizbježan. Nemoguće je živjeti život, a da u nečemu ne posrnete, osim ako živite toliko oprezno da možda uopće ne živite – a to je već neuspjeh sam po sebi.

Neuspjeh mi je dao unutarnju sigurnost koju nikada nisam postigla polaganjem ispita. Neuspjeh me je naučio puno toga o sebi samoj što ne bih mogla naučiti nikako drukčije. Otkrila sam da imam snažnu volju i više discipline nego što sam ikada mislila; također sam doznala da imam prijatelje čija vrijednost doista premašuje cijenu rubina.

Spoznaja da ste iz nedaća izašli mudriji i jači znači da ćete se uvijek moći osloniti na svoje sposobnosti preživljavanja. Nikada nećete uistinu upoznati sebe niti čvrstinu svojih odnosa s drugim ljudima, sve dok oboje nije prokušano kroz nedaće. Takva spoznaja je istinski dar, i usprkos tomu što je stečena kroz patnju, vrijedi mi više od bilo koje kvalifikacije koju sam ikada stekla..."

Izvor: http://news.harvard.edu/gazette/story/2008/06/text-of-j-k-rowling-speech/
Prijevod: Zdravo Zdravo

Govor u cijelosti možete pogledati ovdje:

Pročitajte više... »

Thomas More - Molitva za humor

Thomas More, pravi čovjek renesanse, bio je engleski odvjetnik i autor "Utopije", filozofskog djela o zamišljenoj idealnoj zemlji gdje odvjetnici nisu potrebni. Principijelnost ga je u doba Henrika VIII doslovce stajala glave. Za vjerovati je, međutim, da je zahvaljujući svome duhu More lakše prihvatio svoju smrt, nego što je potonji autokrat prihvaćao svoj život. Bolje je umrijeti bez glave, nego živjeti bez glave.

Thomas More (1478.-1535.)

Molitva za humor

 

...Daruj mi dobru probavu, Gospodine, pa i nešto za probaviti. Daruj mi tjelesno zdravlje, zajedno s potrebnim razumom da ga što bolje očuvam.

Daruj mi prostu dušu, Gospodine, koja zna cijeniti sve što je dobro, a koja se, suočena sa zlom, ne da lako prestrašiti, već radije traži načine da popravi stvar.

Daruj mi dušu kojoj je dosada tuđa, koja ne pozna gunđanja, ni uzdisanja, ni tužaljki, i ne dopušta da me odviše uznemiruje ovo nešto što se šepuri, a koje se naziva 'Ja'.

Gospodine, daruj mi smisao za humor. Udijeli mi milost da razumijem šalu, kako bih našao nešto sreće u životu - i kako bih od nje dijelio drugima...

Pročitajte više... »

Mudre misli: Marko Aurelije - O samokontroli i razumu

Marko Aurelije (121.-180.) bio je jedan od pet dobrih rimskih careva. Svojim djelom Meditacije svrstao se među cijenjene filozofe stoicizma. Evo što Marko Aurelije kaže o važnosti samokontrole i zdravog razuma.

…Valja paziti na sebe od ranog jutra i sam sebi govoriti: sada mogu doći u sukob s čovjekom koji je drzak, nezahvalan, nagao, licemjeran, nametljiv i ljut, jer svatko tko je opsjednut takvim porocima ne zna što je dobro, a što loše.

No, ako ja pouzdano znam što je dobro, a što loše, shvaćam da je za mene zlo samo ono loše djelo koje sam činim i da me niti jedna uvredljiva riječ ne može povrijediti, jer me nitko protiv moje volje ne može natjerati da činim zlo…

… Sunce neprekidno razlijeva svoju svjetlost po cijelom svijetu, a ona se ipak nikad ne potroši. Isto tako mora svijetliti tvoj razum, razlijevajući se na sve strane. On se razlijeva posvuda, ne troši se, i kad naiđe na prepreku, ne smije pokazati ni razdražljivost ni gnjev, nego mora mirno osvjetljavati sve što žudi za njim, ne tamneći, ne posustajući, prekrivajući sve što se okrenulo ka svjetlosti, a ostavljajući u sjeni samo ono što se samo okrenulo od njezina lica…

photo credit: Zaqarbal via photopin cc

Pročitajte više... »

Christiane Northrup: Samorealizacija vs. pomaganje drugima - biti "manji nego"

Poznata ginekologinja Christiane Northrup u svojoj knjizi Žensko tijelo, ženska mudrost analizira zbog čega ponekad imamo potrebu biti "manji od" i zašto se moramo othrvati tome porivu. 

...kako nam to diktira naše srce...

... Otkrila sam duboko uvjerenje da će se, ako uistinu razvijem svoj puni potencijal, oni koji su mi najbliži osjetiti ugroženima i zaostalima iza mene. Kao rezultat toga, osjećala sam se odgovornom da pomažem drugima da i oni postanu sve ono što su mogli postati, tako da se mogu kretati naprijed zajedno sa mnom. Ili, ponekad sam osjećala potrebu da sama budem "manja nego", tako da ne prijetim nikome...

... Ne možete ništa stvoriti za drugu osobu. Možete pružiti potporu. Na kraju, svaka od nas mora naučiti kako stvarati za sebe, tako da smo slobodne živjeti život kako nam to diktira naše srce. Ne možemo stvoriti novi svijet ako vjerujemo da moramo ostati mali i nedjelotvorni na bilo kojoj razini kako bi nas drugi voljeli ili da bi oni bili sigurni u našoj blizini...

Christiane Northrup: Žensko tijelo, ženska mudrost 

photo credit: mihhailov via photopin cc

Pročitajte više... »

Mudre misli - Seneka

Dobar i zao čovjek; ljutnja i ljubav; pravedan sudac

„Teofrast je govorio da se dobar čovjek neizbježno mora ljutiti na zle ljude. Međutim, da je tako, čovjek bi se, što je bolji, trebao više ljutiti. Ali naprotiv, što je bolji, on postaje sve mekši, oslobađa se strasti i nikoga više ne može mrziti. 

Razuman čovjek ne mrzi čovjeka koji je u zabludi jer bi tada morao mrziti i samoga sebe. Naime, dovoljno je da se prisjeti koliko se puta i sam ogriješio o poštenje i na koliko bi se njegovih postupaka moglo gledati s prijezirom, pa da se počne ljutiti i na samoga sebe – jer pravedan sudac sudi istom mjerom i sebi i svome bližnjemu. 

Nitko nije u stanju opravdati se, a nevinim se može prikazati samo pred ljudima, ali ne i pred vlastitom savješću. Neusporedivo je humanije susretati zabludjelog čovjeka mirno, s ljubavlju i ne progoniti ga, nego se potruditi da ga se vrati na pravi put. Popraviti čovjeka u krivome naša je dužnost. Zbog njega samoga i zbog drugih dužni smo ga ispravljati ozbiljnim moralnim poukama, ali bez ljutnje. Zar se liječnik može ljutiti na svoga pacijenta?“

Seneka (4.p.K - 65.)

photo credit: Alex E. Proimos via photopin cc

Pročitajte više... »

Vegetarijanstvo i etika - poznati o vegetarijanstvu

Ljudi se odlučuju za vegetarijanstvo iz zdravstvenih ili etičkih razloga. Poznato je da se vegetarijanska prehrana povezuje sa smanjenim rizikom obolijevanja od raznih bolesti. Međutim, čini se da su etički razlozi presudni za ovakav životni odabir. Provjerite što su rekli poznati vegetarijanci o vegetarijanstvu, te zbog čega ih većina smatra da je vegetarijanstvo važno etičko pitanje.

Plutarh

Kakva vas je borba za preživljavanje ili kakvo nezaustavljivo bezumlje primoralo da uprljate ruke krvlju kako biste se nahranili životinjskim mesom? Zašto to činite? Zašto hulite na zemlju, kao da ona nije u stanju nahraniti vas bez životinjskog mesa?

Pitate me iz kojih se razloga Pitagora uzdržavao od uzimanja životinjskog mesa? Ja, sa svoje strane, ne shvaćam kakav je osjećaj, misao ili uzrok vodio onog čovjeka koji je prvi odlučio oskrnaviti svoja usta krvlju i dopustio svojim usnama da kušaju meso ubijenog bića. Ja se čudim onome tko je prihvatio na svojem stolu izobličene oblike mrtvih tijela i zatražio za svoju svakodnevnu prehranu ono što je još nedavno bilo biće obdareno sposobnošću kretanja, shvaćanja i glasanja

Kao isprika žalosnim bićima koja su prva upotrijebila mesnu hranu, može služiti potpuna odsutnost i nedostatak sredstava za život, budući da prvobitni narodi nisu stekli krvožedne navike zbog razmaženosti ili da bi se predali nenormalnom razvratu usred preobilja, već iz čiste nužde. Ali kakvo je naše opravdanje?

Ovidije (iz "Metamorfoza")

Kako se priuča u zao čas i pripravlja krv lit
Ljudsku bezdušnik onaj što grlo teletu može
Prerezat nožem i sluša ravnodušno njegovu riku,
Ili onaj tko može da jare zakolje kojeg
Dreka je kao u djece, il' jesti živad tko može,
Koju je hranio sam. Koliko do potpunog fali
Zločina tu, i čovjeka to kud može dovesti?

Schopenhauer

Samilost prema životinjama tako je usko povezana s dobrotom da se može pouzdano tvrditi da onaj tko je okrutan prema životinjama ne može biti dobar čovjek.

Tolstoj

Vidite li dijete kako iz zabave muči mačića ili pticu, zaustavljate ga i nastojite poučiti suosjećanju prema živim bićima, a sami odlazite u lov, na gađanje golubova, utrke i sjedate na objed za koji je ubijeno nekoliko živih bića. Činite isto ono što branite djeci.

Ne brinite se što će vas zbog odustajanja od mesne hrane vaši ukućani napadati, osuđivati, ismijavati. Kad bi jedenje mesa bilo tako nevažan čin, mesojedi ne bi napadali vegetarijance. Oni se ljute jer shvaćaju svoj grijeh, ali nemaju snage osloboditi ga se.

Malory 

Čudno je kako se razne ustanove za skrb djece i zaštitu životinja odnose potpuno ravnodušno prema vegetarijanstvu, kad je upravo potreba za mesom u većini slučajeva razlog surovosti protiv koje se žele boriti kažnjavanjem. Ispunjavanje zakona ljubavi može suzbiti surovost snažnije nego strah od kaznene odgovornosti. Jedva postoji razlika između surovosti prisutne pri mučenju i ubojstvu kojoj je cilj zadovoljiti osjećaj gnjeva, i surovosti prisutne pri mučenju i ubijanju kojoj je cilj uporaba životinjskog mesa. Hraneći se mesom, ljudi razbuktavaju u sebi najveći oganj surovosti.

Gandhi

Veličina i moralni napredak nekog naroda može se procijeniti prema načinu na koji tretira svoje životinje.

G. B. Shaw

Kada su ga pitali zbog čega je vegetarijanac, Shaw je odgovorio:

Ma dajte, ovo pitanje je potpuno naopako. Zbog čega biste me pozivali na odgovornost zato što se hranim pristojno? Da se tovim na račun sprženih životinjskih leševa, tek tada biste me s pravom mogli pitati zbog čega to činim.

Edison

Nenasilje vodi do najviše etike, koja je krajnji cilj evolucije. Dok god ne prestanemo činiti zlo svim živim bićima, dotle se možemo smatrati barbarima.

Tagore

Uspijevamo progutati meso samo zato što ne razmišljamo o okrutnosti i grješnosti toga čina. Okrutnost je temeljni grijeh, koji ne priznaje nikakve argumente i fine razlike. Samo kada ne bismo dozvolili svome srcu da otvrdne, ono bi se jasno i glasno pobunilo protiv okrutnosti… ali mi i dalje činimo okrutnosti lako i veselo, svi mi – zapravo, onaj tko se ne želi pridružiti, već je proglašen čudakom.

Einstein

Vegetarijanstvo duboko utječe na ljudsku prirodu. Kada bi cijeli svijet usvojio vegetarijanstvo, to bi promijenilo sudbinu čovječanstva.

photo credit: dier madrid via photopin cc

Možda će vas zanimati... 

Vegetarijanstvo za početnike
Informirajte se o mogućim rizicima vegetarijanske prehrane

Kako se pravi seitan - recept za izradu seitana
Doznajte što je seitan i kako ga možete napraviti sami

Cikla - jeste li svjesni vrijednosti ove namirnice?
Doznajte zašto je cikla izvrstan izbor za vegetarijance.

Pročitajte više... »

Sokratova vremenska kapsula

Kada bismo pronašli vremensku kapsulu sa Sokratovim predmetima, zasigurno bismo ih smatrali zastarjelima i neupotrebljivima. No, što bi bilo da je Sokrat u kapsulu pohranio svoje misli? Bi li i one bile zastarjele? Može li jedan čovjek antike, koji „zna da ništa ne zna”, ičemu poučiti čovjeka 21. stoljeća, koji je bio na Mjesecu i proizveo pametni telefon? Pročitajte neke od Sokratovih izreka i procijenite sami.

"Uvijek budi ljubazan, jer svatko od ljudi koje susrećeš bije neku tešku bitku"

Ljubaznost je puno više od pukog bontona. Istinska ljubaznost je samo vanjska manifestacija poštovanja prema drugoj osobi. Ako tomu dodamo i zrnce empatije, kako to sugerira Sokrat, ljubaznost dobiva i humanu dimenziju. Doista, kada bismo se za trenutak mogli otrgnuti od sebe i vlastitih očekivanja, mogli bismo malo bolje promotriti svog sugovornika. I možda bismo u kutu usana, bori između očiju ili u umornom pogledu vidjeli svoga suborca, a ne protivnika.

"Čuvajte se jalovosti ispunjenoga života"

Može li ispunjen život biti jalov, kako nas to lukavom igrom riječi upozorava Sokrat? Naravno da može – ovisno o tomu čime smo ga ispunili. Čini se da je ova naizgled kontradiktorna opomena danas još aktualnija nego u Sokratovo doba. Kako je moguće da depresija pogađa uglavnom društva koja su nadišla problem gole egzistencije? Sve više žurimo, postižemo, imamo, a nešto nedostaje? Dnevni raspored je ispunjen do posljednje sekunde, ali praznina u nama raste? Od čega to bježimo dok toliko jurimo kroz život? Dobro je ponekad samome sebi postaviti ovakva pitanja.

"Veliki umovi raspravljaju o idejama, prosječni o događajima, a mali umovi o drugim ljudima".

Imajući u vidu da su ovo riječi čovjeka iz 5. stoljeća prije Krista, možemo zaključiti da trač kao oblik socijalne interakcije ima doista impresivnu povijest. Je li se išta od tada promijenilo? Pitanje je, naravno, samo retoričko.

"Obrazovanje je samo raspirivanje plamena, a ne punjenje posude".

Koliko ste sati, dana ili godina proveli učeći napamet informacije koje baš nikada nećete zatrebati? Mudri je Sokrat odavno shvatio da obrazovni sustav ne treba učenika puniti informacijama, već ga treba učiti da misli. Koliko smo mi, ljudi 21. stoljeća, postigli u tom pogledu?

"Umjesto na borbu protiv staroga, svu svoju energiju usmjerite na stvaranje novoga – u tome leži tajna istinske promjene!"

Želite li promjenu, poručuje Sokrat, iz prošlosti uzmite samo pouke, a zaboravite na ogorčenost, zamjeranja ili osvete. Ne borite se protiv stvari koje ne želite, već gradite stvari koje želite. Jesmo li usvojili ovu tako jednostavnu mudrost ili se i dalje koprcamo u vlastitoj inerciji i nemoći da promijenimo sami sebe?

Mogli bismo reći da je Sokratova vremenska kapsula moćna ljekovita kapsula za sva depresivna stanja suvremenog čovjeka. Međutim, da biste je mogli progutati, potrebna je određena doza poniznosti. Naime, morat ćete priznati da ništa ne znate - barem sami sebi.


Fotografija:

photo credit: crlsblnc via photopin cc

Pročitajte više... »